U niz metoda kojima se kontroliše zdravlje ploda tokom trudnoće, spada i amniocenteza. Za vreme trudnoće, fetus je okružen plodovom vodom, supstancom koja umnogočemu podseća na vodu. Amnionska tečnost (plodova voda) sadrži aktivne fetalne ćelije kože i druge supstance, kao što su alfa-fetoprotein (AFP). Ove supstance obezbeđuju važne informacije o bebinom zdravlju pre rođenja.

Amniocenteza je prenatalni test u kome se mala količina plodove tečnosti iz kese koja okružuje fetus uzima za testiranje. Uzorak amnionske tečnosti (manje od 30 mililitara) se uzima uz pomoćtanke igle koja je umetnuta u matericu kroz abdomen pod kontrolom ultrazvuka. Tečnost se zatim šalje u laboratoriju na analizu. Različiti testovi mogu se vršiti na uzorku amnionske tečnosti, zavisno genetskom riziku i indikacijama za test. Amniocenteza vrši se u potrazi za određenim vrstama urođenih defekata, kao što su Daunov sindrom i druge hromozomske abnormalnosti.

Pošto amniocenteza predstavlja mali rizik i za majku i bebu, prenatalni test najčešće predlažemo ženama koje imaju značajan rizik za genetske bolesti, uključujući i one koje:

  • Imaju nepravilnosti pri ultrazvuku
  • Imaju porodičnu istoriju pojedinih urođenih defekata
  • Imaju dete ili su imale trudnoću sa urođenim defektom
  • Imaju 35 ili više godina

Amniocenteza ne otkriva sve defekte, ali se koristi za uspešno otkrivanje sledećih bolesti:

  • Daunov sindrom
  • Bolest srpastih eritrocita
  • Cistična fibroza
  • Mišićna distrofija
  • Tej-Saksova bolest i slične bolesti

Amniocenteza takođe može uočiti određene defekte nervnih vlakana, bolesti gde se mozak i kičmeni stub neće pravilno razviti. Pošto se u isto vreme radi i ultrazvuk, ova metoda će otkriti one anomalije koje amniocenteza ne otkriva, kako biste bili što sigurniji u zdrav razvoj vaše bebe. Uz to, amniocenteza je jedan od najpouzdanijih načina za otkrivanje pola deteta.