Tiroidna žlezda, poznata i kao štitna, smeštena je u vratu i luči hormone koji regulišu metabolizam ostalih tkiva i igra važnu ulogu u održavanju zdravstvenog stanja.

Povećana aktivnost tiroidne žlezde (hipertiroidizam) ubrzava telesne funkcije uzrokujući simptome kao što su gubljenje težine, nervoza, anksioznost, poremećaj rada srca i problemi sa vidom. Međutim, češći problem je smanjena aktivnost ove žlezde (hipotiroidizam), koji dovodi do simptoma poput umora, povećanja telesne težine, depresije i isušivanja kože. Takođe, jedna od posledica nepravilnog rada žlezde može biti povećan nivo holesterola.

Nepravilan rad štitne žlezde može da dovede do mnogih promena u reproduktivnom životu žene i pre trudnoće. Hipotiroidizam može da uzrokuje nepravilne cikluse, masivna krvavljenja, prestanak menstruacije. Ako je hipotiroidizam veoma izražen i nelečen, može da smanji sposobnost začeća. Ako postoje problemi sa začećem svakako treba proveriti i tiroidnu funkciju. Ako se otkrije hipotiroidizam, to je poremećaj koji se svakako jednostavno leči i koriguje.

Rezultati brojnih studija sprovedenih u poslednjih 15 godina pokazali su da smanjena aktivnost tiroidne žlezde može dovesti do raznih komplikacija u trudnoći. Dovoljna količina hormona koje štitna žlezda luči važna je za pravilan razvoj mozga fetusa naročito tokom prvog tromesečja, ali i na sprečavanje pobačaja i preranog rođenja. Naučnici se uglavnom slažu da bi trudnice sa znatno smanjenim lučenjem tih hormona trebalo da budu podvrgnute lečenju, a tretman se sastoji od pilule koja se pije jednom dnevno za koju je već utvrđeno da je potpuno bezbedna za majku i plod. Najvažniji je test krvi, jer čak i trudnicama sa ozbiljnim problemom simptomi mogu da promaknu.Za razliku od hipotiroidizma koji se u trudnoći lako kontroliše sa povećanim radom štitne žlezde, to jest, hipertiroidizmom nije tako. Cilj lečenja je suzbiti rad žlezde.To se postiže primenom lekova, ali ovi lekvi prolaze posteljicu i deluju i na štitastu žlezdu bebe. Ovde ne dolazi do razvoja nekih anomalija kod bebe, već kao što se lekovima blokira štitasta žlezda majke tako se blokira i štitasta žlezda bebe. Upravo zato se trudimo da u prva tri meseca maksimalno smirimo žlezdu trudnice, a onda sa najmanjom mogućom dozom leka održavamo, ako ne idealnu onda blago povećanu funkciju.

Posle 6 meseci do dve godine od porođaja može da se javi zapaljenska bolest štitaste žlezde koja se naziva posleporođajni tiroiditis. Opisana je 1956. godine i od tada se sve češće zapaža tako da se danas ocenjuje da se javlja kod jedne od 20 porodilja. Majka najčešće i ne primeti da postoji problem sa štitastom žlezdom već tegobe koje oseća povezuje sa posledicama trudnoće, porođaja i novih obaveza, zbog čega je važno proveriti sve sa lekarom i opisati sve simptome i promene, ma koliko delovale  nebitne.